| Message | Danas,nasa najlepsa teniserka Jelena Dokic,puni 22 godine. Verovatno ce dobiti razne poklone i cestitke,ali ja bih joj pozeleo nesto drugo. Pozeleo bih joj da nade MIR U DUSI,U SRCU.Da oseti toplinu porodice.Da joj posebno brat i otac,za koje je toliko vezana, omoguce da porodicu dozivi kao toplu emotivnu luku,u koju ce se bez straha skloniti kad je napolju bura. Neki su danas razocarani njenim rezultatima.Mozda zato sto u njoj vidim pre svega JELENU,od krvi i mesa i tako ranjivu (a ne tenisrku),i mada joj moja podrska naravno ne znaci nista, podrzavam je bilo da je prva ili 501-va.Lako je biti na strani nekoga ko je trenutno jak,najbolji,tapsati ga po ramenu, govoriti da je nas...Kada ona jednom bude prva (a u to ne sumnjam) imace s kim da podeli radost.Ali sada,kada joj je tesko, kada joj je mozda poljuljana vera u sebe i razdirana iznutra,bas SADA joj treba ta podrska,iskrena,topla,od ljudi koji veruju u nju. Na jednom internet forumu neko je lepo napisao: Jelena, osmehni se opet...ko to ume bolje od tebe... Zelim joj da zadrzi taj prelepi topli osmeh i ljupkost koja zraci iz nje... |